U Pastoralnom centru Varaždinske biskupije u Ludbregu u nedjelju 22. veljače održana je tribina na kojoj je o temi "Alojzije Stepinac – bogoljublje, čovjekoljublje, domoljublje" govorio mons. Juraj Batelja, postulator kauze za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca.

Nakon pozdrava okupljenim vjernicima i gostima tribine iz Ludbrega te bliže i dalje okolice, ludbreški župnik mons. Josip Đurkan istaknuo je kako je tribina, organizirana kao govor o blaženom Alojziju, želja za govorom ponajprije o njegovoj duhovnoj ostavštini, a zatim i svim onim mučenicima, svećenicima i laicima, što su vjerno svjedočili svoju vjeru bez obzira pod kojim se političkim režimom nalazili, kao što je to bio i vlč. Matija Crnković, svećenik rodom iz Ludbrega kojem se još uvijek ne zna za grob.

U uvodnom dijelu svog predavanja mons. Batelja kazao je kako je Ludbreg u Stepinčevu srcu imao posebno mjesto. Naime, pridavao mu je značenje one točke na duhovnoj karti svakog vjernika koja omogućuje čišćenje duše te sigurnost na putu prema nebeskoj Domovini. Mons. Batelja osvrnuo se na duboku vezanost blaženika za zemlju i ljude među kojima se rodio i s kojima je živio. Od samoga početka, već u okrilju obitelji, upio je u svoj duh i dušu svu radost i svu težinu života jednog Hrvata – od odrastanja u težačkoj, vrijednoj obitelji, odlaska na ratišta te kroz duhovnu odluku o neulaženju u bogoslovno sjemenište kada je rekao: "Bolje ne biti svećenik, nego biti loš svećenik ili svećenik koji će sablažnjavati". Djevojka s kojom je već bio zaručen ipak je otkazala vjenčanje s budućim blaženikom pišući mu pismo riječima: "Zamamna si partija, i ja bolju neću naći u svojemu životu. Ali Lojz, letiš previsoko i ja sam se umorila leteći za tobom". Posljednje pismo koje joj Stepinac šalje u travnju 1922. godine, u dobi od 25 godina, sadrži riječi koje će označiti ostatak njegova života: "A ja odsada i zadnju kap svoje krvi dajem za domovinu moju Hrvatsku koja počinje izdisati pred naletom bezbožnog materijalizma".

Mons. Batelja u nastavku predavanja navodio je više ili manje poznate činjenice iz života mladog svećenika, kasnije nadbiskupa Stepinca, činjenice o životu jednog sveca koji je, bez obzira na političke opcije u kojima je Crkva tada bila okružena, narod vodio prema Kristu. Batelja je tako istaknuo: "Stepinac je istinski rodoljub! On zna osjećaj i živi ispravan odnos prema narodu iz kojega je nikao i prema Crkvi koja je u tom narodu i nastavlja djelo Kristova otkupljenja. Zbog principijelnosti te zastupanja istine i pravde, narod ga je poštivao, volio i slijedio".

Predavanje, koje se u cijelosti može poslušati na mrežnim stranicama Svetišta Krvi Kristove u Ludbregu, mons. Batelj završio je riječima iz dodatka oporuke kardinala Alojzija Stepinca: "Hrvatskom narodu, iz kojega sam nikao, nastojao sam koristiti koliko sam mogao, stavljam ponovno na srce da ostane uvijek čvrst u svetoj vjeri katoličkoj i vjeran svetoj apostolskoj Stolici Petrovoj". Postulator kauze je poručio: "Sveci su zadatak. Oni su na svoj način ljubili Isusa i kroz njihovo lice i život približava nam se Božji duh. Želio bih da od toga duha i vi malo uzmete i da na vas siđe".

Predavanje je obogaćeno s nekoliko pjesama skladanih u čast blaženog Alojzija koje je napisao i uglazbio dirigent mješovitog župnog zbora Presvetog Trojstva prof. Antun Kranjčec. Svi okupljeni pozvani su na prigodni domjenak u prostorima Pastoralnog centra, gdje su se mogla nabaviti kako recentna tako i starija izdanja Stepinčevih zapisa u izdanju Postulature blaženog Alojzija Stepinca.